Jedna od djevojčica koja je dokaz da se iz zadnjeg reda itekako može stići do glavne uloge. Za nju možemo reći da možda i nije tehnički najbolji plesač, ali gluma, ekspresija lica i energija kojom plijeni na sceni čine je posebnom i izdvajaju od ostalih. Neki je pamte po ulozi šefa iz koreografije “Meć”, neki kao djeda iz “Grannies” a neko kao Miljanu. Bez sumnje svaka uloga je itekako zapamćena a koreografije sa kojima je nastupala nagrađene su i ispraćene velikim ovacijama.
Anja Rnković ima dvanaest godina i učenica je sedmog razreda OŠ “Olga Golović”. Postavili smo joj par pitanja a ona je bila ljubazna da se upiše u naš plesni spomenar 🙂
Anja od kada si član US Luna i šta te je motivisalo da se baviš plesom?
Anja: Član sam US Luna već osam godina tj. od samog osnivanja. Počela sam da se bavim plesom sa četiri godine. Voljela sam da plešem, dopalo mi se i eto… I danas sam još uvijek tu. ( smijeh)
Ko je otkrio tvoj talenat? Da li se sjećaš svoje prve koreografije? Po čemu je pamtiš?
Anja: Voljela sam da plešem, glumim, bila sam jako aktivna tako da moja mama je otkrila moj talenat. Ona je i danas moja najveća podrška i prati me na svim plesnim takmičenjima i nastupima. Moja prva koreografija je bila “Srcolovka” sa kojom smo nastupali na Montenegro Dance Festivalu. Pamtim je po rajfu sa “ušima” koji sam mnogo voljela da nosim.
Učestvovala si na velikom broju takmičenja. Koje ti je ostalo u najdražem sjećanju i zašto?
Anja: U najljepšem sjećanju mi je ostalo takmičenje u Skoplju. Osvojili smo prvo mjesto i odigrali bez greške. Bilo je super druženje. Čak je bio na centru u to vrijeme i koncert Bijelog dugmeta, tako da su se sve kockice poklopile.
Da li možeš da izdvojiš jednu koreografiju i ulogu koje su ti ostale u najlješem sjećanju?
Anja: Omiljene koreografije su mi Meć i nova koreografija koju sada radimo, a što se tiče uloge u najljepšem sjećanju mi je ostala uloga djeda iz koreografije ” Grannies”.
Godinama baveći se plesom, osim koreografije, možemo reći, da je tvoj zadatak bio i da oživiš neki lik. Da li je teško predstaviti muškog lika u koreografiji?
Anja: Mislim da bi moj trener mogao bolje da objasni zašto sam ja najčešće u ulozi muškog lika 🙂 Potrebna je energija, mnogo jači pokreti, gluma, kretanje koje je potrebno prilagoditi muškim pokretima. Uglavnom čitava koreografija se mora igrati jače a koraci moraju biti perfektno uvježbani. Najbitnije je uživjeti se u ulogu. Kada izađem na scenu ja tada više nijesam Anja, već lik koji predstavljam u koreografiji.
Šta ti se najviše dopada na plesnim časovima? Koliko puta sedmično imaš treninge i da li je teško uskladiti sa školskim obavezama?
Anja: Najviše mi se dopada druženje sa trenerom i drugaricama. Plesne časove imam dva puta sedmično i nije teško uskladiti sa plesnim časovima.
Da li pohađaš još neku sekciju i imaš li neki hobi?
Anja: Ne pohađam. U slobodno vrijeme volim da slikam.
Da uhvatiš zlatnu ribicu, šta bi zamislila?
Anja: Poželjela bih da prođe ova pandemija i da se sve vrati na staro. Da možemo da se zagrlimo, družimo, putujemo i idemo na takmičenja.
Za kraj, da li imaš nešto da poručiš svojim vršnjacima?
Anja: Poručila bih im da se bave plesom ili nekim drugim sportom. Fizička aktivnost je zdrava a uz to se družimo, putujemo i kvalitetno provodimo slobodno vrijeme.
